pril. 〈komp. hràbrijē〉 na način koji odražava čiju hrabrost [~ pogledati]; sin. neustrašivo, odvažno, smiono; ant. bojažljivo, plaho, plašljivo 

im. ž. 〈G hrábrosti, I hrábrošću/hrábrosti〉 1. osobina onoga koji ne osjeća strah, koji se ničega ne boji; sin. neustrašivost; ant. bojažljivost, plahost, plašljivost 2. svojstvo onoga što odražava čiju sposobnost da učini ono što se drugi ne usuđuju; sin. odvažnost, smionost

im. m. 〈G hráma; mn. N hrámovi, G hrámōvā〉 1. građevina posvećena božanstvu [grčki ~; Zeusov ~] 2. pren. središte koje djelatnosti [~ umjetnosti] ◇ Božji ~ građevina ili prostor u kojemu se obavlja javni religijski obred; sin. bogomolja, crkva

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. hrȁmām/hrȁmljēm, 3. l. mn. hrȁmajū/hrȁmljū, imp. hrȁmāj/hrȁmlji, aor. hrȁmah, imperf. hrȁmāh, prid. r. hrȁmao〉 oslanjati se u hodu više na jednu nogu i pritom naginjati tijelo na jednu stranu; sin. šepati

im. ž. 〈G hránē〉 1. sve tvari koje živi organizam, čovjek, životinja ili biljka unose u sebe da dobiju energiju i održe se na životu [biljna ~; mesna ~] 2. skup svih namirnica ili prehrambenih proizvoda namijenjenih ljudima i životinjama [brza ~; dječja ~; zdrava ~]; sin. klopa žarg. 3. pren. ono što pomaže razvoju čega, što pomaže i potiče što [Rado idem u prirodu, to mi je ~ za dušu.]

im. ž. 〈G hranàrinē〉 novčana naknada koja se plaća za čije prehranjivanje

im. ž. 〈G hrànidbē〉 1. davanje hrane komu 2. uzimanje hrane; sin. hranjenje, prehrana

prid. 〈G hrànidbenōg(a); ž. hrànidbenā, s. hrànidbenō〉 koji se odnosi na hranidbu [~ lanac]

im. s. 〈G hrànilīšta; mn. N hrànilīšta, G hrànilīštā〉 posebno pripremljeno mjesto za hranidbu divljači u lovištima

im. m. 〈G hrànitelja; mn. N hrànitelji, G hrànitēljā〉 osoba koja koga uzdržava

im. ž. 〈G hranitèljicē; mn. N hranitèljice, G hranitèljīcā〉 žena koja koga uzdržava

prid. 〈G hranitèljičina; ž. hranitèljičina, s. hranitèljičino〉 koji pripada hraniteljici

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. hrȃnīm, 3. l. mn. hrȃnē, imp. hráni, aor. hránih, imperf. hrȃnjāh, prid. r. hránio, prid. t. hrȃnjen〉 1. davati komu hranu [~ dijete; ~ stoku] 2. pren. a. davati komu sredstava za život [~ obitelj]; sin. uzdržavati b. biti izvorom hrane [More nas hrani ribom.] • hrániti se 〈povr.〉 uzimati hranu [dobro se ~; ~ se kod kuće]; sin. jesti, klopati žarg.

im. s. 〈G hránjēnja〉 1. davanje hrane komu; sin. hranidba, prehrana 2. uzimanje hrane; sin. hranidba, prehrana 3. pren. davanje komu sredstava za život; sin. uzdržavanje

prid. 〈G hrànjiva; odr. hrànjivī, G hrànjivōg(a); ž. hrànjiva, s. hrànjivo; komp. hranjìvijī〉 koji je bogat vrijednim i zdravim sastojcima [hranjiva namirnica]

im. ž. 〈G hrànjivosti, I hrànjivošću/hrànjivosti〉 svojstvo onoga što je hranjivo

prid. 〈G hrȁpava; odr. hrȁpavī, G hrȁpavōg(a); ž. hrȁpava, s. hrȁpavo; komp. hrapàvijī〉 1. koji ima udubine, neravnine i ispupčenja [hrapava koža; hrapava površina]; sin. grub; ant. gladak 2. pren. koji nije čist ili zvonak [~ glas]; sin. promukao

im. ž. 〈G hrȁpavosti, I hrȁpavošću/hrȁpavosti〉 1. svojstvo onoga što ima udubine, neravnine i ispupčenja [~ kože]; sin. grubost; ant. glatkoća 2. pren. svojstvo onoga što nije čisto ili zvonko [~ glasa]; sin. promuklost

im. m. 〈G hrásta; mn. N hrástovi, G hrástōvā〉 bot. 1. 〈mn.〉 rod visokih listopadnih bjelogoričnih stabala iz porodice bukava, plod mu je žir 2. pripadnik istoimenoga roda; sin. dub pokr. ◇ ~ kitnjak hrast koji raste na kiselome tlu u brežuljkastim krajevima; sin. kitnjak; ~ lužnjak hrast koji raste u nizinskim močvarnim područjima na pjeskovitu i vlažnu tlu; sin. lužnjak; ~ plutnjak hrast od kojega se izrađuje pluto; sin. plutnjak

im. m. 〈G hrastíka; mn. N hrastíci, G hrastíkā〉 hrastova šuma

prid. 〈G hràstova; ž. hràstova, s. hràstovo〉 1. koji pripada hrastu [~ list; hrastova grana] 2. koji se odnosi na hrast [hrastova šuma]

im. ž. 〈G hràstovinē〉 hrastovo drvo kao građa

zb. im. s. 〈G hrȃšća〉 skup hrastova

im. m. 〈G hr̀pta; mn. N hr̀ptovi/hr̀pti, G hȑptōvā/hȑbātā〉 1. anat. dio leđa uz kralježnicu 2. zem. vršni dio uzvisine 3. pren. izbočeni i izduženi dio čega [~ knjige]

im. m. 〈G hŕčka; mn. N hŕčci, G hȓčākā〉 zool. glodavac zdepasta tijela i kratkoga dlakavog repa ♦ skupljati kao ~ marljivo skupljati

im. ž. 〈G hr̀đē〉 crvenkast štetni sloj koji se zbog vlage i kisika stvara na površini kovinskih predmeta ◇ žitna ~ bot. stapčarka koja je uzročnik različitih gljivičnih bolesti na višim biljkama, stvara pjege nalik na hrđu po listovima pšenice

prid. 〈G hr̀đajūćēg(a); ž. hr̀đajūćā, s. hr̀đajūćē〉 koji hrđa; ant. nehrđajući

im. s. 〈G hr̀đānja〉 stvaranje hrđe, postajanje hrđavim [~ motora]

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. hr̀đā, 3. l. mn. hr̀đajū, aor. 3. l. jd. hȑđa, imperf. 3. l. jd. hr̀đāše, prid. r. hr̀đao〉 dobivati hrđu, postajati hrđavim [~ od vlage]

prid. 〈G hr̀đava; odr. hr̀đavī, G hr̀đavōg(a); ž. hr̀đava, s. hr̀đavo; komp. hrđàvijī〉 koji ima hrđu [hrđavi čavao; hrđava ograda; hrđavo željezo]

im. m. 〈G hrèna〉 bot. 1. zeljasta višegodišnja biljka oštra i ljuta okusa 2. bijeli korijen istoimene biljke koji se upotrebljava kao začin

im. ž. 〈G hrènōvkē, DL hrènōvci; mn. N hrènōvke, G hrènovākā/hrènōvkā/hrènōvkī〉 tanka kobasica od sitno mljevena, mekana mesa, obično se jede kuhana uz hren ili senf

im. ž. 〈G hrȋdi, L hrídi; mn. N hrȋdi, G hrídī, DLI hrídima〉 zem. 1. izdvojena stjenovita uzvisina koja strši iznad visoravni 2. istaknuta stijena iznad morske razine; sin. hridina

im. ž. 〈G hrìdinē; mn. N hrìdine, G hrȉdīnā〉 usp. hrid

im. m. 〈G hrípāvca〉 med. zarazna dječja bolest koja se očituje grčevitim i glasnim kašljem, a prenosi kapljičnim putom; sin. veliki kašalj v. pod kašalj

im. s. 〈G hŕkānja〉 ispuštanje iz grla ili nosa neugodnoga, hrapavoga, manje ili više čujnoga zvuka u snu

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. hȓčēm, 3. l. mn. hȓčū, imp. hŕči, aor. hŕkah, imperf. hȓkāh, prid. r. hŕkao〉 ispuštati u snu iz grla ili nosa neugodan, hrapav, manje ili više čujan zvuk

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. hȑlīm, 3. l. mn. hȑlē, imp. hr̀li, aor. hr̀lih, imperf. hȑljāh, prid. r. hr̀lio〉 1. ubrzano se krećući dospijevati kamo u velikome broju [Navijači hrle na utakmicu.; Publika hrli na koncert.] 2. radosno ili u zanosu trčati prema komu 3. pren. brzopleto ili nepromišljeno činiti što [~ u novu vezu]

prid. 〈G hròma; odr. hrȍmī, G hrȍmōg(a); ž. hròma, s. hròmo; komp. hròmijī〉 koji hramlje; sin. šepav

im. m. 〈G hròpca; mn. N hròpci, G hrȍpācā〉 zvuk koji nastaje pri glasnome, teškome disanju ili izdisaju [smrtni ~]

im. s. 〈G hròptānja〉 glasno, teško disanje popraćeno hropcima

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. hrȍpćēm, 3. l. mn. hrȍpćū, imp. hròpći, aor. hròptah, imperf. hrȍptāh, prid. r. hròptao〉 glasno, teško disati tako da se čuje hropac

im. ž. 〈G hr̀pē; mn. N hr̀pe, G hŕpā〉 1. sipka tvar nagomilana na jednome mjestu ili mnogo istovrsnih predmeta nabacanih ili složenih u stožasti oblik [~ kamenja; ~ knjiga; ~ pijeska]; sin. gomila, kup¹ 2. pren. velika količina čega [~ problema; ~ stvari]; sin. brdo pren., gomila pren., kup¹ pren., masa pren., mnoštvo pren., more pren., obilje, šuma pren.

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. hȑskām, 3. l. mn. hȑskajū, imp. hȑskāj, aor. hȑskah, imperf. hȑskāh, prid. r. hȑskao, prid. t. hȑskān〉 jesti što lomljivo i pritom proizvoditi zvuk [~ orahe]

prid. 〈G hȑskava; odr. hȑskavī, G hȑskavōg(a); ž. hȑskava, s. hȑskavo; komp. hrskàvijī〉 koji pri lomljenju proizvodi zvuk [hrskavi krumpiri]

im. ž. 〈G hȑskavicē; mn. N hȑskavice, G hȑskavīcā〉 anat. vezivno tkivo koje s kostima tvori potporni sustav u tijelu

prid. 〈G hȑskavičnōg(a); ž. hȑskavičnā, s. hȑskavičnō〉 koji se odnosi na hrskavicu, koji je od hrskavice [hrskavična kost; hrskavično tkivo]

im. ž. 〈G hrskavìčnjačē; mn. N hrskavìčnjače, G hrkavìčnjāčā〉 zool. 1. 〈mn.〉 skupina riba s hrskavičnim kosturom i kožom prekrivenom malim ljuskama 2. pripadnik istoimene skupine